Uveliko smo u drugom mjesecu epidemije korona virusa u Republici Srpskoj/BiH. Dok smo na početku pojave virusa imali mnogo nedoumica (neke od njih postoje i danas), do trenutka pisanja ovog teksta većina nedoumica je razriješena. Virus de facto poznajemo bolje nego prije, a to potvrđuju i brojne izjave stručnjaka/epidemiologa.
Struka i statistika jasno tvrde i pokazuju da COVID-19 predstavlja nedvosmislenu opasnost kako za stariju populaciju, tako i za hronične bolesnike. To vrijedi za svaki virus, ali za ovaj virus posebno. Mnogi ljudi, njih 95 posto, ne razvijaju simptome ili razvijaju blage i teške oblike, ali nisu opasni po život. Samo pet posto je u opasnosti.
Dok smo na samom početku izbijanja epidemije imali strah kao izuzetno snažnu motivaciju za poslušnost (strah od nepoznatog je jedan od najvećih ljudskih strahova), ta se situacija mijenja, a naučnici nam nude pregršt informacija da mnogi ljudi počinju da vide i razumeju. Strah od nepoznatog više ne postoji, a paralelno s tim počinje da se javlja strah od gladi i siromaštva uzrokovan paralizom ionako oskudne ekonomije. Strah od gladi nadmašuje strah od COVID-19.
Glavni cilj kojem se mnoge zemlje okreću je očuvanje funkcionisanja zdravstvenog sistema (ono što Italija ili Španija nisu uradile), umesto da spreče širenje zaraze. Kako je rekao i sam srpski član Predsjedništva BiH, od 50 respiratora koji se nalaze u UKC-u, samo je 6 zauzeto, dok je Srpska u procesu nabavke još 330 respiratora. Ako je sve ovo istina, iako je preopterećeno, naš zdravstveni sistem može podnijeti mnogo više.
Ovakva situacija odgovara isključivo bankarskom sistemu, multinacionalnim korporacijama i farmaceutskoj industriji. Nakon prestanka epidemije, međunarodne finansijske institucije će finansirati budžetske deficite koje će nesumnjivo imati sve zemlje pogođene virusom. MMF i Svjetska banka već trljaju ruke, a farmaceutska industrija već duže vrijeme trlja ruke. Potrebno je shvatiti da nisu apsolutno sve privredne grane doživjele identične gubitke, pa stoga ne treba davati široki fiskalni stimulans, već ciljani.
Moramo promijeniti taktiku. Podaci koje su nam dali epidemiolozi jasno govore da osobe koje su dobrog opšteg zdravlja i mlađe od 50 godina nisu ugrožene.
Dok još treba da se brinemo o našim najstarijim i hroničnim bolesnicima, nema razloga da privreda miruje, kada postoji ogroman broj ljudi koji mogu potpuno normalno da rade, uz socijalno distanciranje i mere prevencije koje bi ionako trebalo da poštujemo ( čak i kada je obična gripa u pitanju).
Sve zemlje zapadne Evrope će tokom aprila osloboditi ekonomiju. Restart je već pisao o tome, a zadnja dva dana čujemo samo potvrde napisanog. Nema razloga da zemlja sa već devastiranom ekonomijom poput naše ne slijedi ovaj trend.
I ne samo da nema razloga, otvaranje privrede mora biti prioritet. Neophodno je vratiti se u ustavne okvire i u regularno stanje, jer ne postoje mjere koje Vlada Republike Srpske može donijeti da pomogne privredi, kada je privreda paralizovana i ne može da radi. Najveću korist imaju domaći preduzetnici, kao i mala i srednja preduzeća koja su pretežno u domaćem vlasništvu, a oni su, s druge strane, oslonac privrede. Ovo je za njih najnepovoljnije i neće moći još dugo da izdrže.
Ako je cilj vlasti da ubije domaću proizvodnju, onda im dobro ide. Ako je cilj da se što prije oporavimo, onda već tokom naredne sedmice moramo promijeniti taktiku. Svima stižu računi, a ako niste među sistemski privilegovanim privrednicima/dužnicima kojima su oprošteni i milionski dugovi, imajte na umu da je april počeo uveliko...
Stefan Blagić