Koliko su sami novinari odgovorni?

Jučer smo bili svjedoci gnjeva naroda prema novinaru režimske Alternativne televizije, koji je izazvan (ne)postupanjem političara ispred Radio-televizije Republike Srpske. Pozivajući se na slobodu govora i pravo svakog novinara da postavi pitanje (što se podrazumijeva), režimske TV stanice su gađale drveće i kamenje na gradonačelnika Banjaluke, ali i pozivale kolege da se solidariše sa njima i da im podrška.

Stav naše organizacije je vrlo jasan - RTRS i ATV nisu mediji i ne služe za pravovremeno i istinito informisanje javnosti, već su propagandno oruđe SNSD-a i služe isključivo za njihovu političku korist. Međutim, uprkos tome, političari, koji su najodgovorniji za stanje našeg društva, ne smiju huškati i napadati novinare, bilo da dolaze iz bilo koje medijske kuće, jer je to jedan od osnovnih principa demokratskih i prije svega normalnih društava. Inače, ako se vlasti (na bilo kom nivou) jednako loše ponašaju prema novinarima, postavlja se logično pitanje koja je razlika između samih vlasti? Bili smo svjedoci razapinjanja novinara u stilu: "Nisam ja čovjek za tebe", psovanje majke i razne uvrede, a postoji realan strah da danas proizvodimo novog medijskog nasilnika kojeg birači navijaju na isti način na koji su nekada navijali za Dodika.

I pored svega toga, postavlja se pitanje koliko su sami novinari odgovorni za ono što im se dešava. Brojni su primjeri kada su novinari BN televizije, Žurnala, Buke i drugih medija doživjeli brutalne napade (ne samo verbalne, već i fizičke), a mnoge od ovih napada sponzorirali su mediji i sami novinari, koji su bili skloni širenju informacija od strane političkih šefova. Ispostavilo se da su novinari koji sada traže zaštitu nazivali svoje kolege da su strani plaćenici, da su od „neprijatelja Republike Srpske“ uzeli desetine hiljada dolara, da su teroristi, izdajnici itd.

Danas isti oni koji su se rugali i "samo radili svoj posao“, izazivajući svojim radom brutalno fizičko nasilje koje je mnoge njihove kolege moglo koštati života, traže novinarsku solidarnost i pomoć istih tih kolega. Kakvo licemerje, zar ne?

Upravo zbog toga ne treba da se čude što tu podršku neće dobiti, jer je ni sami nisu davali kada je drugima bila potrebna.
I da, složićemo se, političari su najodgovorniji. Međutim, istu odgovornost snose oni koji o svojim kolegama daju priloge za stotinu KM. Ako novinarska zajednica želi da bude solidarna, prvo treba da bude poštena. Pre svega prema sebi, a onda prema drugima. U suprotnom, ostat će podijeljeno na isti način na koji su podijeljeni političari - s tim što će političari zarađivati ogromne pare u cijeloj ovoj podjeli, a novinari će ostati pisati za 100 KM do neke nove podjele karata.

Stefan Blagić