Kako eliminisati korupciju u redovima saobraćajne policije

Problem korupcije u saobraćaju generalno je svima poznat, svi ga znaju i gotovo svi su spremni da daju i/ili primaju mito u određenim uslovima kršenja saobraćajnih propisa. I policija i vozači. Vozači se vode logikom "možemo li se dogovoriti", jer je uvijek bolji "dil" od prijetnje novčanom kaznom, koja osim novca uključuje i oduzimanje vozačke dozvole. Saobraćajnim policajcima taj "dogovor" odgovara jer im može donijeti nekoliko dnevnica na već osakaćenu platu.

Jasno je da ovaj problem nije samo jedan od najozbiljnijih, već i jedan od najopasnijih u ljudskom i finansijskom smislu. U ljudskom smislu, jer prekoračenje brzine i nepoštovanje saobraćajnih pravila ugrožavaju živote svih učesnika u saobraćaju, a u finansijskom, jer kazne koje treba platiti državi često završe u privatnim džepovima.

Ono što je najzanimljivije jeste da se do danas ovaj izopačeni oblik ponašanja nije ozbiljnije bavio, pa se danas shvata kao gotovo normalan obrazac. Jednostavno "jer je tako lakše".

Kako tome stati na kraj?

Rješenje vidimo kao krajnje jednostavno i nešto što nije nepoznato u praksi.

Naime, u MUP-u ili nekoj drugoj instituciji trebalo bi formirati tijelo od nekoliko ljudi (naravno, u civilu), koji bi imali ovlaštenje da namjerno prekorače brzinu ili počine neki drugi saobraćajni prekršaj i da na mjestu gdje je predviđen radar ili bilo koji drugi vid kontrole saobraćaja. Nakon što bi saobraćajna policija zaustavila automobil kojim su upravljali službenici u civilu, oni bi, naravno, pokušali da izbegnu plaćanje kazne i pokušali da se dogovore. Ako bi saobraćajni policajac pristao na posao i odredio "tarifu" koja bi mu se morala platiti (u prevodu pokušao je da uzme novac ili mito), policajci u civilu bi u tom trenutku postupili po službenoj dužnosti i hapsiti korumpirane pripadnike MUP-a.

Za prvi prekršaj ove vrste propisana bi sankcija bila mjesečna suspenzija i oduzimanje beneficiranog staža. Ovo posljednje je posebno zanimljivo i bolno, pa bi posebno oni policijski službenici čiji se radni vijek bliži kraju, bili izuzetno oprezni i disciplinovani, jer bi bili svjesni posljedica devijantnog ponašanja.

Ukoliko bi isti pripadnik MUP-a po drugi put bio uhvaćen pri primanju mita, morao bi biti osuđen na zatvorsku kaznu, kao i otpuštanje sa posla. Automatizacijom.

Ovakve akcije bi se morale izvoditi u strogoj tajnosti i to svega nekoliko puta godišnje, u različitim regijama Republike Srpske. Da, nekoliko puta godišnje je sasvim dovoljno, a ja ću objasniti zašto.

Naime, pored finansijskog aspekta (možda je jeftinije raditi takve radnje nekoliko puta godišnje nego svakodnevno), postoji i psihološki aspekt - Strah, što je mnogo moćnije u ovoj situaciji.

Na primjer, ranije se radilo slično u velikim gradovima Evrope, kada je, na primjer, za potrebe cijelog grada London bio pokriven ogromnim brojem kamera, od kojih je samo 10 posto bilo funkcionalno. Naravno, neko ko se sprema da počini nedozvoljen čin i vidi kameru ne može znati da li kamera radi ili ne.

Isti sistem važi i za kontrolu saobraćajne policije, jer ako će se radnje odvijati u tajnosti, policajci neće moći da znaju da li je kontrola njihove kontrole upravo u vozilu koje su zaustavili.

Cilj je eliminirati devijantno, koruptivno ponašanje uz minimalne troškove kroz predložene mjere. Ovo rješenje u potpunosti ispunjava taj cilj.

Stefan Blagić