Da li je BiH uvela ili ne sankcije Rusiji

Pitanje da li je Bosna i Hercegovina uvela sankcije Rusiji, ili to nije učinjeno, jedno je od najvažnijih pitanja koje se u zemlji postavlja u posljednjih nekoliko dana. Ovo pitanje je mnogo aktuelnije i važnije u Republici Srpskoj nego u Federaciji Bosne i Hercegovine. U Federaciji je ovo kraj priče i smatra se da je Bosna i Hercegovina uvela sankcije Rusiji i javno mnijenje tako doživljava cijelu situaciju. Međutim, u Republici Srpskoj pitanje sankcija je dobilo potpuno drugačiji karakter i različito se tumači. Mnogo je razloga zašto je to tako, jer zaista nije do kraja jasno da li je Bosna i Hercegovina zaista uvela sankcije ili uopće nije tako.

U tekstu ćemo pokušati da odgovorimo na ovo pitanje, analizirajući tri nivoa ovog problema. Prije svega, osnovni nivo bi trebao odgovoriti na jednostavno pitanje da li je Bosna i Hercegovina uvela sankcije Rusiji i šta to zapravo znači. Drugi nivo se odnosi na sve aktere uključene u ovu priču i njihove interese u vezi sa ovim pitanjem, kao i izjave i percepcije o ovom pitanju od strane različitih aktera. Treći nivo se odnosi na zaključke koje možemo izvući i eventualni rasplet cijele ove priče.

Prvo pitanje se odnosi na samu suštinu, a to je odgovor na pitanje da li je Bosna i Hercegovina uvela sankcije Rusiji. U odgovoru na ovo pitanje imamo dvije grupe mišljenja. Oni koji kažu da je Bosna i Hercegovina uvela sankcije prvenstveno se odnose na stav Ministarstva vanjskih poslova BiH i glasanje bošnjačkih ambasadora u Vijeću Evrope u Briselu. Ako znamo da je na čelu Ministarstva vanjskih poslova Bisera Turković, koja je poznata po svojim tragikomičnim izjavama i koja pripada zaraćenom dijelu SDA, onda treba znati da se Bisera Turković i SDA zalažu za sankcije protiv Rusija i da gdje god dignu ruku uvedu sankcije. Upravo takva situacija se dešava u Vijeću Evrope, gdje su bošnjački ambasadori glasali za 23 odluke ovog tijela koje se odnose na uvođenje sankcija Rusiji. I upravo u ovom grmu leži zec. Ključno pitanje koje izaziva najveću zabunu je upravo ovo glasanje gdje je BiH kao država glasala za uvođenje sankcija Rusiji. Dakle, nekoga ko apsolutno nije upoznat sa situacijom u Bosni i Hercegovini ne zanima šta neki političar u ovoj zemlji misli o sankcijama Rusiji. Za njega je relevantna činjenica da je ambasador zemlje digao ruku u tijelu koje donosi sankcije. I to je zaista ispravna percepcija kada su u pitanju ozbiljne države i pravne države, gdje postoje jasne procedure i gdje ambasadori predstavljaju zvaničnu politiku svojih zemalja iu skladu sa tim politikama učestvuju u donošenju odluka. Sa stanovišta ovog problema, zaista su u pravu oni koji navode da je Bosna i Hercegovina uvela sankcije Rusiji.

Međutim, ova situacija je dokaz da je BiH izuzetno kompleksna država i da se odluke donose na vrlo složen način. Naime, ključno je pitanje da li je ambasador koji je digao ruku u Vijeću Evrope da uvede sankcije Rusiji imao pravo i odobrenje za takav potez. Odgovor na ovo pitanje je da nije imao odobrenje od onoga ko mu daje dozvolu da učestvuje u glasanju, a to je isključivo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je tijelo nadležno za vođenje vanjske politike i predstavljanje države Bosne i Hercegovine na određeni način. A znamo da Predsjedništvo BiH nije donijelo nijednu odluku koja bi se odnosila na uvođenje sankcija Rusiji. Dakle, ambasador Bosne i Hercegovine u Vijeću Evrope je zloupotrijebio svoju funkciju i položaj i na određen način prekoračio svoja ovlaštenja. Da je Bosna i Hercegovina pravna država, morala bi odgovarati za takav potez i u najmanju ruku biti smijenjena s te pozicije. Njegovo ponašanje, odnosno njegov glas, uvodi izuzetno opasan fenomen, čak i presedan, da svi ambasadori BiH širom svijeta mogu samostalno donositi odluke bez konsultacija sa Predsjedništvom BiH. Možemo samo zamisliti šta takvo ponašanje ambasadora može učiniti i koliku štetu može donijeti. Ambasadori bilo koje zemlje u svijetu predstavljaju svoju državu u zemlji domaćinu i dužni su da vode politiku koja se formira u njihovim zemljama, a ne da vode politiku u svom interesu ili u interesu svoje političke stranke. Dakle, da zaključimo ovaj dio, potpuno su u pravu oni koji kažu da Bosna i Hercegovina nije uvela sankcije Rusiji, jer zaista ne postoji nijedna odluka Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koja je, ponavljamo, jedina nadležan prema Ustavu Bosne i Hercegovine za vođenje vanjske politike. U Ustavu Bosne i Hercegovine izričito je navedeno kao prvi organ Predsjedništva Bosne i Hercegovine koji vodi vanjsku politiku zemlje. Dakle, ako Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, kao nadležno tijelo za vođenje vanjske politike zemlje, nije donijelo nijednu odluku u vezi sa uvođenjem sankcija Rusiji, a ambasador BiH, s druge strane, glasa za uvođenje sankcija Rusiji jasno je da je ambasador prekoračio svoja ovlaštenja i da zbog tog poteza (da je Bosna i Hercegovina pravna država) mora i odgovarati. Sasvim logično slijedi zaključak da država Bosna i Hercegovina nije ni uvela sankcije Rusiji i da su u pravu i oni koji zagovaraju ovakvo tumačenje.

Šta bi Constructa rekla, a šta ćemo sada. S jedne strane imate odluku ambasadora zemlje na mestu gde će se glasati o uvođenju sankcija Rusiji, da glasate za sankcije, a svi oni koji su želeli sankcije su tu odluku dočekali sa oduševljenjem, a u na neki način su u pravu kada kažu da je BiH uvela sankcije Rusiji. S druge strane, imamo potpuno kršenje procedura i pravila od strane ambasadora i izostanak bilo kakve odluke Predsjedništva BiH o uvođenju sankcija, što znači da BiH zaista nije uvela sankcije Rusiji. Kako je moguće da su oboje u pravu? Odgovor je vrlo jednostavan. Moguće je da su i jedni i drugi u pravu jer je Bosna i Hercegovina izuzetno kompleksna država. Odgovor je da u Bosni i Hercegovini i danas svi tumače Dejtonski mirovni sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine, koji je sastavni dio ovog sporazuma, na način da iz "Dejtona" uzimaju ono što im odgovara, i jednostavno ignorišu one dijelove koji im ne idu u prilog ili ignorišu. Ova odluka ambasadora BiH u Vijeću Evrope najbolji je dokaz za ovu tvrdnju. U svakoj pravnoj i ozbiljnoj državi, ambasador bi zbog ovakvog ponašanja barem ostao bez posla. Iako bi se vjerovatno moglo naći osnova da on bude krivično odgovoran jer je drastično prekršio svoja ovlaštenja i nanio ogromnu štetu državi Bosni i Hercegovini.

Ova situacija je isplivala na površinu jer je pitanje Rusije i Ukrajine najvažnije svjetsko pitanje i sve oči svijeta su uprte u ovaj sukob. Zbog toga je odluka jedne male i siromašne zemlje poput Bosne i Hercegovine izuzetno važna za sve igrače koji su ovu odluku protumačili na svoj način. Odnosno, protumačili su ga baš onako kako im je odgovaralo. Svako je iz ove odluke izvukao onaj dio koji mu je odgovarao i pokušao da opravda svoj stav i da iz toga izvuče određenu korist. Zahvaljujući tim akterima, ova odluka je proteklih dana postala osnovno političko pitanje Bosne i Hercegovine i sasvim je izvjesno da ćemo se ovim pitanjem baviti u bliskoj budućnosti. Nije isključeno da će se ovo pitanje razvući do izbora u oktobru. Stoga ćemo nastaviti da raspravljamo o ovom pitanju jer su mnogi akteri zainteresovani da ovo pitanje bude aktuelno.

Pređimo sada na drugi nivo analize, koji se odnosi na aktere koji su učestvovali u donošenju odluke ili u njenom tumačenju. Od aktera koji su učestvovali u cijeloj priči izdvajamo: vlast RS-a, opoziciju RS-a, bošnjačke političke stranke, Rusiju, EU i, na kraju, izuzetno važan dio slagalice Aleksandra Vučića.

Vlasti u Republici Srpskoj smatraju da Bosna i Hercegovina nije uvela sankcije Rusiji. Ovaj njihov stav je zaista tačan ako znamo da niti jedna institucija u Bosni i Hercegovini nije donijela odluku o uvođenju sankcija Rusiji. Najnovija potvrda ovog stava je sastanak Milorada Dodika sa ruskim ambasadorom u BiH Igorom Kalabuhovom, gdje je ponovljeno da Bosna i Hercegovina nije uvela sankcije Rusiji i da te sankcije neće biti. Sve ovo potvrđuje interes vlasti u Republici Srpskoj da ne uvode sankcije Rusiji, znajući da je javno mnjenje u Srpskoj apsolutno protiv sankcija. Vlasti u RS znaju da, ukoliko bi uvele sankcije Rusiji, sigurno ne bi pobijedile na izborima u oktobru. Stoga, do oktobra i završetka izbora, vlasti u Srpskoj jednostavno ne smiju uvesti sankcije Rusiji. Da li će pristati na uvođenje sankcija nakon izbora, to je sasvim drugo pitanje i dosta zavisi od dešavanja u samoj Ukrajini, ali i od ponašanja Srbije prema ovom pitanju. Ukoliko Aleksandar Vučić odluči da uvede sankcije Rusiji, Miloradu Dodiku će biti lakše da uvede sankcije Rusiji i za to ima dobro opravdanje. Ali čak i da Srbija uvede sankcije Rusiji prije oktobra, vlasti u Srpskoj neće smjeti uvesti sankcije po svaku cijenu jer će sigurno izgubiti izbore u oktobru. Dakle, Vlada RS ne može i neće uvesti sankcije Rusiji. Oni će barem biti uvedeni tek nakon izbora u oktobru. Zbog ogromnog pritiska javnosti da se ove sankcije ne uvode, Vlada RS neće uvoditi sankcije Rusiji i branit će svoje tumačenje da te sankcije zaista nisu uvedene.

Opozicija u RS-u je ovu situaciju iskoristila da progura tezu da je Bosna i Hercegovina uvela sankcije Rusiji i da je za to najodgovorniji Milorad Dodik, koji nije imao dovoljno hrabrosti ni znanja da se suprotstavi ovoj odluci. Opozicija ga je optužila da nije iskoristio pravo da pokrene zaštitu vitalnog nacionalnog interesa tamo gdje bi se o ovom pitanju raspravljalo u Narodnoj skupštini RS, već da se povukao sa ratišta i prepustio bošnjačkim ambasadorima da donose odluke o kojima bi on prećutno podržava. Zašto opozicija to radi, jasno je ako znamo da sasvim sigurno 90% javnog mnijenja, odnosno na sutrašnjim izborima, ne podržava uvođenje sankcija Rusiji. Jasno je da je interes opozicije da se Milorad Dodik označi kao neko ko ne poštuje volju naroda u Srpskoj. Na ovu njihovu priču došla je i izjava Aleksandra Vučića, kojeg podržava i veliki procenat javnog mnjenja u Srpskoj, da je Bosna i Hercegovina zaista uvela sankcije Rusiji. Ova izjava je omogućila opoziciji u Srpskoj da promoviše Vučića kao nekoga čije odluke se ne mogu dovesti u pitanje. Jer ako je rekao da je BiH uvela sankcije Rusiji, onda nemamo o čemu dalje da razgovaramo. Ta odluka se ne dovodi u pitanje. Da zlo bude veće po Dodiku, Vučić je više puta ponovio ovaj stav. Doduše, u posljednjem obraćanju naveo je kako je odluka donesena, iako Dodika niko nije ni pitao. Ali o Vučićevom interesovanju za ovo pitanje u odeljku kada ga analiziramo. Zaključak je da će opozicija nastaviti da tumači ovo pitanje na način da je Dodik bio slab i bez dovoljno mudrosti i znanja da spriječi uvođenje sankcija Rusiji u organima u kojima su te odluke donesene, a sve u cilju dobijanja podrške što većeg broja birača u Srpskoj .

Bošnjačke političke stranke apsolutno su jedinstvene u stavu da Bosna i Hercegovina treba uvesti sankcije Rusiji. I ovdje nema razlike između SDA, koja je označena kao desna, u odnosu na opoziciju koja je označena kao lijevo orijentirana grupa političkih stranaka. Apsolutno svi su za uvođenje sankcija Rusiji, ali niko od njih nije objasnio građanima Sarajeva, koji se griju na ruski gas, kako će se grijati kada dođe zima, niti kako će narod plaćati 6 KM za gorivo kada budu ne mogu platiti ni ovo povećanje cijene od 3 KM. U konkretnom slučaju, zloupotrebom položaja ambasadora u Vijeću Evrope, bošnjačke političke stranke treba da razmišljaju u kontekstu da je grubo narušena dejtonska struktura države i da je napravljen presedan da ambasadori ne poštuju odluke Predsjedništva BiH kao jedinog tijela nadležnog za vođenje vanjske politike. Ali ništa drugo se nije moglo očekivati od SDA koja se, s jedne strane, zalaže za stabilnost državnih institucija, a s druge strane, one su jedan od glavnih motora nepriznavanja ustavnog ustrojstva države BiH. , a gdje u velikoj mjeri učestvuju u kršenju Ustava pa samim tim i u rušenju države. Najbolji primjer je odbijanje razgovora o izmjenama Izbornog zakona BiH, kojima bi se hrvatskom narodu omogućilo pravo glasa za svog člana Predsjedništva. I što je najgore, bošnjačke političke elite ne vide ništa loše u direktnom sudjelovanju u rušenju državne strukture i temelja na kojima država počiva. Potpuno ista situacija je i sa glasanjem za sankcije Rusiji. Ne treba zaboraviti da je ambasador BiH pri UN-u Sven Alkalaj početkom aprila u Generalnoj skupštini UN-a glasao za suspenziju Rusije iz Vijeća UN-a za ljudska prava. A ovo glasanje je bilo mimo odluke Predsjedništva BiH i kao takvo ne samo da je nezakonito i nelegitimno, već predstavlja klasičan napad na državu i njene temelje. Narušena struktura i odnos snaga sigurno će dodatno oslabiti državu Bosnu i Hercegovinu i dovesti do novih problema.

Stav Rusije po ovom pitanju je sljedeći. Iz ruske ambasade u Sarajevu saopšteno je da se odluke u Bosni i Hercegovini donose konsenzusom i kompromisom i da ovu zemlju ne smatraju neprijateljem. Iz ovog saopštenja proizilazi zaključak da Bosna i Hercegovina nije uvela sankcije Rusiji. Ovakav stav je sasvim očekivan jer je u interesu Rusije da ima što više zemalja koje im nisu uvele sankcije. Iako je Bosna i Hercegovina mala zemlja i ne predstavlja značajnog ekonomskog partnera Rusiji, dovoljno je na simboličnom nivou da se pokaže da druga država ne podržava sankcije Zapada i da Rusiju ne smatra neprijateljskom zemljom. Dakle, interes Rusije je da joj Bosna i Hercegovina ne uvede sankcije, a znajući državnu strukturu i činjenicu da Predsjedništvo Bosne i Hercegovine nije donijelo zvaničnu odluku o sankcijama, Rusija ne smatra da je Bosna i Hercegovina imala uveo sankcije protiv njega.

Stav EU i Zapada je potpuno drugačiji od odnosa Rusije. Kao što je u interesu Rusije da Bosna i Hercegovina ne uvede sankcije ovoj zemlji, tako je i interes Zapada da Bosna i Hercegovina bude jedna od zemalja koja će se pridružiti sankcijama. Iz tog razloga, Jozep Borelj, visoki predstavnik za vanjsku politiku i sigurnost EU, potvrdio je da je i Bosna i Hercegovina ispoštovala odluku o uvođenju sankcija Rusiji. Zaključak je da je za Borelja dovoljan glas bh. ambasadora u Briselu i Njujorku da se BiH automatski uvrsti u zemlje koje su uvele sankcije Rusiji. Jasno je da je sve marketing i propaganda, jer kada biste Borelja pitali koja je institucija Bosne i Hercegovine glasala za navodne sankcije i kako će se one provoditi, odgovor bi bio vrlo zanimljiv. Ali, kao i prethodni akteri, EU iz ove situacije uzima onaj dio koji njima odgovara i ne zanima jesu li odluke ambasadora legalne i legitimne. Oni, kao i drugi akteri, polaze od svojih interesa i u skladu sa tim interesima tumače čitavu situaciju.

Na samom kraju analize najvažnijih aktera nikako ne smemo izostaviti poziciju Aleksandra Vučića. Govor Aleksandra Vučića da je Srbija jedina evropska zemlja koja nije uvela sankcije Rusiji, što je automatski značilo da je, po njegovom mišljenju, BiH uvela sankcije Rusiji, uneo je dodatnu dinamiku i konfuziju u ceo problem i podigao značaj pitanja sankcioniše samu sebe. Da Vučić nije intervenisao svojim tumačenjem i na izvestan način dao krila opoziciji da ovo pitanje podigne na najviši nivo, sigurno se ne bismo dugo bavili ovim pitanjem. Vlast i opozicija bi se međusobno optuživale nekoliko dana, Rusija i EU bi tu odluku tumačile na svoj način, a Bosna bi bila mirna. Kao i u mnogim sličnim "situacijama" do sada, planina bi se tresla nekoliko dana, rodio bi se miš i na kraju bi svi zaboravili ovo pitanje jer bi ga neko novo "sudbonosno" pitanje sustiglo i preteklo. Ključno pitanje je zašto se uopšte Aleksandar Vučić uključio i zašto već nekoliko dana insistira na ovoj temi. Da li Vučić na ovaj način priprema javno mnjenje u Srbiji za uvođenje sankcija? Jer ako su Srbi sa Drine "izdali" Rusiju, zašto to ne bi mogao i Vučić. Ili Vučić ovim pitanjem jednostavno pokušava da sebi prida značaj, jer ako su Srbi sa Drine "izdali", jedini koji stoji na oklopu Rusije i čija ramena podnose uragane i tornada su ramena Aleksandra Vučića koji prkosno im se opire. Na taj način šalje poruku svom biračkom tijelu koliki teret nosi na svojim plećima i sa kakvim se izazovima suočava. U svakom slučaju, ne možemo da znamo zašto je Vučić ovo pitanje ažurirao i zašto mu je pridavao toliki značaj, ali smo potpuno uvereni da će ovaj deo slagalice uskoro biti poznat.

Na samom kraju ostaje pitanje zaključaka i posljedica kao i izlaza iz ove situacije. Osnovni zaključak koji se može izvući je da je Bosna i Hercegovina potpuno nefunkcionalna država u kojoj se ne zna ko pije, a ko plaća. Iako bošnjački političari trljaju ruke u sadašnjoj situaciji i smatraju da su u ovoj igri oni ti koji su ostvarili svoje interese nauštrb interesa srpskog naroda, ovom politikom će država Bosna i Hercegovina biti veliki gubitnik. Na najdrastičniji način se krši Ustav zemlje kao osnovni ustavni akt u ionako krhkoj demokratiji u Bosni i Hercegovini. Ionako slabe i nerazvijene institucije dalje se urušavaju, što nikako ne može biti u interesu nijednog naroda u Bosni i Hercegovini, pa ni Bošnjaka.

Svijet je na velikoj prekretnici i postoji ogromna geopolitička turbulencija na globalnom nivou. Za državu kao što je BiH od vitalnog je interesa da se što manje miješa u sve ove globalne procese i da ostane što više van radara velikih svjetskih sila. Bar dok ne prođe oluja. Za razliku od ovakvog pristupa, koji bi bio u interesu svih naroda u Bosni i Hercegovini, naše političke elite se utrkuju da uvuku zemlju u vrtlog svjetskih problema. Veliki problem je što sve te političke elite samo gledaju izbore u oktobru i čitavu svoju strategiju baziraju samo na postizanju što boljeg rezultata na njima, a uopće ih ne zanimaju posljedice njihovih odluka po narod. 

Velizar Antić