Stranačko zapošljavanje i izostanak konkursne procedure

Stranačko zapošljavanje i izostanak konkursne procedure

Stranačko zapošljavanje i izostanak konkursne procedure

Jedan od najvećih problema u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini jeste stranačko zapošljavanje. Postojanje ovog problema nije dovoljno samo opisati i reći da on postoji. To već i ptice na grani znaju. Potrebno je tražiti sistemska rješenja kako da ovaj problem iskorijenimo. Ili ukoliko nismo sposobni da ga u potpunosti iskorijenimo, na koji način da ga svedemo na što je moguće manju i bezbolniju mjeru.

Bosna i Hercegovina, kao i Republika Srpska, je u punom smislu te riječi partijski zarobljena država. Političke partije na vlasti su svoj partijski interes stavile iznad interesa društva i naroda i svakodnevno, ionako male, društvene resurse iskorišćavaju do najveće moguće mjere. Posebno vidljivo loše stanje ove pojave jeste u oblasti zapošljavanja. Partije se u ovoj oblasti ponašaju kao apsolutni gospodari i kao osnovni kriterijum prilikom zasnivanja radnog odnosa u državnim organima, javnim preduzećima, agencijama, fondovima... stavljaju partijsku pripadnost i lojalnost. Na ovaj način društvo u cjelini trpi ogromne štetne posljedice.

Prije svega, ovakvim ponašanjem u osnovi se krši Ustav BiH, ali i Ustav Republike Srpske. Jedno od osnovnih načela garantovanih Ustavom jeste načelo ravnopravnosti svih građana. Sa druge strane, ukoliko imate realno stanje koje se u potpunosti razlikuje od onog što je propisano u samom Ustavu, kao pravnom temelju jedne države, vi narušavate samu konstitutivnost i rušite temelje države. A to dalje može izazvati lančanu reakciju u vidu velikog nepovjerenja naroda u samu državu. Ovo nepovjerenje u državu u svakom slučaju ostavlja mnogo dublje posljedice kako u svijesti samih građana koji osjećajući da država ne brine o njima, razvijaju isti takav osjećaj nepovjerenja prema toj državi. Na ovaj način sama država u percepciji građana postaje neprijateljska, ali i sa druge strane država prema sopstvenim građanima nastupa neprijateljski. Sve ovo stvara jako lošu atmosferu i klimu u društvu i nezadovoljstvo kod naroda, kao i veliko obostrano nepovjerenje. Narod ne vjeruje svojoj državi i obratno. A vidjeli smo u periodu korone šta znači povjerenje naroda u sistem i državu i koliko je to bitno za jedno društvo.

Drugo, velikom nepravdom u oblasti zapošljavanja država direktno podstiče mlade i obrazovane ljude da bježe iz ove zemlje i da svoju sreću potraže negdje u uređenim društvima. U društvima gdje ih niko neće pitati da li imaju partijsku knjižicu, već koja znanja posjeduju i kako mogu da unaprijede poslovanje preduzeća. Ukoliko znamo da u našoj zemlji postoji negativan prirodni priraštaj i da se svake godine broj stanovnika smanjuje, potrebno je da učinimo sve što možemo da nam narod ne bježi zbog ovakvog maćehinskog ponašanja partija na vlasti. Ukoliko znamo i da je naša zemlja u ogromnoj zaduženosti, logično pitanje koje možemo postaviti je ko će vraćati te kredite kada sutra ne bude bilo stanovništva. Sa druge strane, ko će zaraditi da se isplate penzije penzionerima kada ne bude bilo dovoljno radnika. Jasno je da je sve povezano i da današnje zapošljavanje preko stranke direktno djeluje na penzije koje će se isplaćivati za 20-30 godina.

Treće, nije problem ukoliko se preko partijske knjižice zaposli neko ko zaista ima stručno znanje za određeno radno mjesto. Veliki problem je ukoliko na neko radno mjesto zaposlite nekoga ko nema takvo znanje. Jer će taj praviti veliku štetu i smanjiti potencijalni napredak te organizacije. To će voditi propadanju i neefikasnosti cijelog sistema. Uzmimo samo primjer da zaposlite slabijeg kandidata na Medicinski fakultet kao asistenta samo zato što je član vladajuće partije. To na prvi pogled ne predstavlja veliku štetu za društvo. Niste primili na fakultet Peru, nego ste primili Žiku. Ukoliko ovaj primjer posmatramo usko, imamo slučaj gdje je oštećen samo jedan čovjek i nema veće štete za društvo. Međutim, ukoliko stvari posmatramo šire to izgleda ovako. Pero će na tom fakultetu raditi 40 godina. Ukoliko se svake godine na Medicinski fakultet upiše 200 studenata, to znači da će za 40 godina, koliko će kandidat zaposlen preko partije raditi na fakultetu, on oštetiti 8000 studenata ovog fakulteta. Oni će biti oštećeni jer će dobiti slabije znanje nego da je zaposlen kvalitetniji kandidat na konkursu. Tih 8000 doktora će sutra liječiti na stotine hiljada građana koji će dobiti lošiji tretman. Dakle, kadrovska politika jednog društva je jako bitna za stabilnost i napredak tog istog društva.

Četvrto, cjelokupan ovaj sistem stranačkog zapošljavanja postaje osnov za korupciju. Korupciju ne možemo posmatrati samo usko kao davanje i primanje novca. Korupcija je i upravo stranačko zapošljavanje jer se ostvaruju određene privilegije koje neko dobija a nije ih zaslužio. Na ovaj način se građani dovode u neravnopravan položaj, ugrožena su im osnovna prava, cjelokupan sistem trpi negativne efekte a čitava situacija odgovara samo vladajućim političkim partijama. One na ovaj način ostvaruju svoje partijske interese jer šire svoje članstvo i imaju veću biračku bazu. Šteta za društvo je neprocijenjiva.

Navedene stavke su samo najznačajniji faktori koji nas opominju koje sve negativne posledice trpi društvo u kome postoji stranačko zapošljavanje. Ovaj problem je sistemski problem i kao takav ga treba i rješavati. Potrebno je konkursne procedure ponovo preispitati i smanjiti mogućnost uticaja partija na samim konkursima. Ovo će se najbolje uraditi ukoliko se smanji broj bodova koje kandidati mogu da dobiju na intervjuu.

Ono što mnogi ne znaju jeste i činjenica da u Republici Srpskoj u javnim preduzećima, fondovima, Narodnoj Skupštini, možete doći do zaposlenja i mimo konkursa. Naime, u ovim institucijama ne postoji čak ni forma konkursa, barem kao procedura. Jasno je da bi i sa uvođenjem konkursa prilikom zapošljavanja u njima, proces stranačkog zapošljavanja imao prednost. Međutim, kao što smo već naveli ova borba je sistemska i za početak bi trebalo da počnemo da razmišljamo da barem uvedemo konkurs i u ovim institucijama u kojima danas čak ni on nije obavezan!

Autor: Velizar Antić

Facebook Comments

Close