Šta poslije?

Šta poslije?

Šta poslije?

Postoji nekoliko rješenja koja se momentalno moraju preduzeti kako bi se Republika Srpska mogla ekonomski spasiti od potpunog propadanja. Ustvari, ne momentalno, ali momentalno po silasku s vlasti aktuelnih političara. Razlozi zašto ne bi bilo dobro da aktuelna vlast preduzme poteze koje ćemo opisati u nastavku leže u tome što smo sigurni da bi stvari koje se ovdje predlažu bile iskrivljene jeftinim makijavelističkim politikanstvom.

1) Prvi prijedlog je na tragu onoga što je i Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nedavno pomenuo, a to je jedno veliko zaduženje kojim bi se pokrili svi trenutni dugovi zemlje, a po značajno manjim kamatnim stopama nego danas i po mogućnosti - grejs periodom. To bi odmah omogućilo RS da značajno smanji poreze i druge namete privredi, kao i doprinose koji se plaćaju za radnike. To znači da bi se proizvodnja mogla pojeftiniti, a privreda postati konkurentnija na inostranom tržištu, a posljedično bi došlo i do smanjenja sive ekonomije. Kada bi se pojeftinili uslovi poslovanja, jedan dio sive ekonomije bi se sasvim sigurno preorijentisao u legalne tokove, jer bi prostom računicom mogao izračunati da mu je to isplativije.

Razlog zašto trenutna vlast ne bi trebalo da vodi ovaj proces je što je upravo ovo posljednja šansa za preživljavanje, a vidjeli smo kakve su rezultate ostavile sve vlasti koje su rukovodile srpskom ekonomojom do danas. Dakle, to bi bilo samo jednokratna kupovina vremena zarad ostajanja na vlasti još jedan mandat.
U ovom kontekstu treba uzeti u obzir i teret koje političke partije imaju, a to su njihovi finansijeri koji posjeduju uticaj na odlučivanje i kadrovi koje su zaposlili po javnim institucijama i koji danas predstavljaju njihovo biračko tijelo. Ovaj balast je balast koji nijedna etablirana politička partija u Srpskoj nema snage, a ni volje da odbaci.

2) Potpuna transparentnost u javnom sektoru. Transparentnost trošenja javnog novca, odnosno sredstava iz budžeta entiteta/države je veoma značajna kategorija koja doprinosi eliminaciji korupcije. Transparentnost trošenja javnog novca predstavlja pristup u kome izvršna vlast na svim nivoima mora javno objaviti, odnosno omogućiti pristup svakom građaninu u svakom trenutku, uvid u to na šta se tačno potrošio NJEGOV novac taj mjesec. Tako bi se dobrim dijelom stalo u kraj „sumnjivim“ transakcijama kroz javne nabavke ili druge poslove. Društvena svijest se mora podići na nivo na kome sve poluge društva shvataju da novac kojim se plaćaju službenici u javnim institucijama dolazi od građana i da zato ti službenici moraju da služe upravo interesima građana.Sistem se treba postaviti tako da se identifikuje i sankcioniše odgovorno lice ukoliko se cifre prihoda i rashoda na kraju mjeseca ne poklapaju.

Ovo podrazumijeva i transparentnost trošenja javnog novca u javnim preduzećima i ustanovama.

Pretpostavlja se da sistemska korupcija u BiH godišnje proguta milijardu konvertibilnih maraka, od čega na Republiku Srpsku otpada oko 300 miliona. Navedenim pristupom bi se dobrim dijelom mogla eliminisati sistemska korupcija i samim tim „skresati“ troškovi budžeta. Primjer baltičkih zemalja je najbolji primjer kako se radi ovaj posao.

3) Partijski zaposleni višak predstavlja višak od 15-20 odsto zaposlenih u javnom sektoru, što kada preračunamo u novac predstavlja oko 120-150 miliona maraka. Ovo je ogroman iznos, a partijsko zapošljavanje bi se moglo neutralisati relativno jednostavno - drastičnim smanjenjem bodova koji se dobijaju na intervjuu. Ako se nekim pravilnikom regulisalo da je maksimalan broj bodova koji nosi intervju 20, onda bi taj broj trebalo smanjiti na 4 ili 5, kako bi intervju mogao odlučivati samo u onim slučajevima kada su kandidati toliko superiorni po svim ostalim kriterijumima da samo nijanse odlučuju.
Još jedno od potencijalnih rješenja predstavlja snimanje svakog intervjua i šifrovanje kandidata u konkursnim procedurama u javnom sektoru.

4) Vjerujemo da svaka individua, bez obzira na to da li je zaposlena ili ne, ima pravo na socijalnu zaštitu. To nas čini humanim i odgovornim društvom u kome je ČOVJEK na prvom mjestu. Ovo smo označili kao univerzalnu socijalnu zaštitu.

5) Uvođenje novih fondova o čemu se dodatno možete informisati ovdje.

Na sve ovo treba istaći da Republika Srpska još nije potpuno finansijski iscrpljena. Slučaj RŽR Ljubija i Elektroprivrede Srpske predstavljaju dva slučaja (preduzeća) koja se mogu privatizovati po dobrim cijenama, pa se tako ostavlja mogućnost kupovine dodatnog vremena. Nažalost, samo vremena, jer nakon privatizacije ovih strateških preduzeća i utroška novca od potencijalne privatizacije, grčki scenario je veoma, veoma blizu. Onda će postati nebitno „šta poslije“?

Restart Srpska

Facebook Comments

Close