Parada i kako se nositi sa njom

Parada i kako se nositi sa njom

Parada i kako se nositi sa njom

Osmog septembra održaće se prva gej parada u Sarajevu odnosno u BiH, a kako se ona bliži, tako se strasti podižu i retorika (pogotovo ona koja pospješuje nasilje) pali i žari društvenim mrežama. Javnost je potpuno podijeljena po ovom pitanju, gotovo pa isključiva, te oni koji podržavaju paradu sa nipodaštavanjem gledaju one kojima ista smeta, ali i obratno.

Šta je ovdje od ključnog značaja?

I jedni i drugi imaju pravo na svoj stav i svoje mišljenje! Dakle, kako oni koji smatraju da ovakva vrsta paradiranja/protesta nije za našu zemlju imaju pravo na svoj stav, tako i oni koji smatraju da se ipak parada mora i treba održati. Razmjena mišljenja i sukob stavova karakterišu sve demokratske zemlje, a ovakve rasprave se vode od SAD i Velike Britanije gdje se gej parade konstantno dešavaju, pa sve do Rusije gdje je gej parada zabranjena.

Ipak, o jednoj stvari treba ozbiljno voditi računa, a to je da sukob mišnjenja ne preraste u fizički sukob 8. septembra. Ovdje je odgovornost na obje strane, kako onih koji organizuju skup, tako i onih koji ne bi voljeli da to gledaju u svom gradu.

Organizatori skupa snose zakonsku obavezu da skup protekne mirno i bez incidenata, pogotovo sa njihove strane. Kao neko ko je organizovao više protestnih okupljanja, mogu slobodno reći da to nije nimalo lak posao, te da se mora voditi računa o brojnim detaljima.  Svaka mana u organizaciji će odgovornima biti fakturisana i to veoma skupo, pa je stoga i na samim organizatorima veoma zahtjevan posao.

Sa druge strane, oni koji planiraju (ako uopšte postoje takvi planovi) da fizički napadnu učesnike parade/protesta, trebaju i moraju da budu najstrože sankcionisani od strane organa vlasti, te da ih se momentalno udalji sa mjesta događaja. Ovdje je važno shvatiti da, iako im se ne brani da izražavaju svoj negativan stav prema događaju, itekako je zabranjeno nekoga fizički napadati i povrijeđivati, prijetiti i organizovano učestvovati na razbijanju mirnog protesta.

Šta im je onda činiti?

Pošto je upotreba sile zabranjena i jedan potpuno antidemokratski i anticivilizacijski metod, to naravno nije jedini način iskazivanja stavova. Svoj stav se može iskazati na demokratski i zakonski način, kako to rade neke druge organizacije u regionu, ali i u svijetu. Primjera radi, ako želite da iskažete nezadovoljstvo, možete takođe organizovati skup koji zagovara tradicionalne vrijednosti, pa da građani izađu i šetaju sa svojom djecom i porodicama, pa čak i u isto vrijeme, samo na nekoj drugoj lokaciji. Tu ne bi bilo ništa sporno, jer ako se jednom dijelu populacije dozvolilo da protestuje taj dan, nema nikakvog razloga da se ne dozvoli i drugima. Jedini uslov je bez fizikog nasilja.

Metoda je još mnogo, ali svako bira svoj za koji misli da je najuspješniji. Ono što je sigurno jeste da mora da bude u skladu sa zakonom, jer nasilje ne može na dobro izaći, a svi koji ga zagovaraju nisu dobronamjerni. Baš suprotno.

A političari?

Sa njima je najteže, kako smo već i naučili. Oni treba da shvate da se na njihove riječi gleda sa posebnom težinom, pa neoprezne izjave (kakve smo već imali) mogu da budu opravdanje onima koji podstrekuju nasilje. Da li od njih možemo očekivati korektnost? Ostaje da se vidi...

Stefan Blagić

 

Stefan Blagić

 

Facebook Comments

Close