Pamet moralnog hazarda

Pamet moralnog hazarda

Pamet moralnog hazarda

Javnost već danima bruji o slučajevima partokratskog pijavičarskog zapošljavanja pojedinih žena, ćerki i sinova takozvanih ministara u Vladi Republike Srpske. Beskrupulozni ministar Savanović je čak izjavio:  „S obzirom na posao koji ja radim i na putovanje na relaciji Banjaluka - Mrkonjić Grad, dogovorili smo se zbog spajanja porodice i zbog rješavanja same situacije u kojoj sam ja, da ona žrtvuje taj neodređeni status i da dođe na određeno u Fond za zaštitu životne sredine u Banjaluci.“ Ovo je prvi put u istoriji Republike Srpske da je ministar u vladi priznao da su republičke institucije u stvari porodične firme, jer kako drugačije shvatiti ovu konstataciju?

Naime, ako slijedimo Savanovićevu logiku, ja mogu zahtjevati da moja majka bude prebačena iz Šekovića u Banjaluku i tako se „žrtvuje“, jer, šta je preče od spajanja porodice? Pa nije valjda profesionalna državna služba preča od toga? Ali, da ne stanemo tu. Zašto svi zaposleni u svim porodičnim/državnim firmama ne bi tražili „žrtvovanje“ njihovih žena/majki/sinova/ćerki i zarad privatnih porodičnih odnosa prebacivanje rodbine iz Berkovića, Gacka, Vlasenice, Kozarske Dubice itd. u Banjaluku? I zašto tu stati? Pa što ne bi i tazbina bila prebačena na državne jasle u Banjaluku? Zar nije poznato da je tazbina preča od rodbine? Zašto da se samo ministrova žena „žrtvuje“?

Savanović očigledno nije razvio dobru strategiju.

Veoma je bitno, za pripadnike teorija zavjere, da se shvati da niti Sjedinjene Američke Države, niti Rusija, niti Njemačka niti bilo ko drugi nije kriv što imamo Dana Maleševića, Milenka Savanovića, Dragana Bogdanića i Stevu Mirjanića za ministre u Vladi Srpske. To smo isključivo mi krivi!

Ali da se vratim na temu.

Zrinka Ivanković, kćerka ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS Steve Mirjanića, zaposlena je prije desetak dana u Fond za zaštitu životne sredine i energetske efikasnosti RS. Namjerno navodim ime i prezime, iako bi možda Mirjanić rekao da nije u redu spominjanje porodice. Ja baš mislim da jeste, naročito u ovakvim slučajevima bezobzirnog, partokratskog zapošljavanja. Imenima i treba baratati, imenima najuže porodice, jer, u ovom trenutku ne postoji drugi način kojim bi se stavilo do znanja beskrupuloznim partokratama da uništavaju Republiku Srpsku i da, baš zbog takvih, narod odlazi odavde. Odlazi i nikada se neće vratiti!

Smatram da bi bar pedeset odsto onih koji su otišli odavde, ostali da postoji nada da se zaposle na regularnim konkursima. Ta nada je odavno odlepršala, još prije takozvanih ministara Savanovića, Mirjanića i drugih.

Međutim, navedeni slučajevi možda i nisu najzanimljivija stvar. Najzanimljivija je izjava koju je Savanović uputio jednom narodnom poslaniku (predstavniku naroda u najvišem zakonodavnom tijelu): „Ne znam šta je motivisalo poslanika u Narodnoj skupštini da otvori ovo pitanje, tim prije što on nema kredibilitet u intelektualnom smislu da to govori.“

Nema sumnje da smo svi mi glupi (i da nas Savanović tako i naziva), odnosno ne posjedujemo intelektualni kredibilitet. Očigledno je jedini pametan Savanović, jer nam daje matricu ponašanja kako pretvoriti državnu službu u privatnu, tj. kako napraviti moralni hazard u državnoj službi. Pamet moralnog hazarda je zapanjujuća.

P.S. Savanovićeva izjava za Euroblic 5.6.2017. “U fabrici obuće plata je 500 KM, a zaposleni sedam časova ne diže glavu od posla. Zato svi hoće državnu službu, jer se tu niko nije oznojio radeći. Kada plata u privredi bude 1.000 KM, a u javnoj upravi 700 KM, situacija će se promijeniti.“

Stefan Blagić

Facebook Comments

Close