Opozicija u Srpskoj i opozicija u Srbiji

Opozicija u Srpskoj i opozicija u Srbiji

Opozicija u Srpskoj i opozicija u Srbiji

Mnogi u Republici Srpskoj zamjeraju entitetskoj opoziciji mnogo toga, počevši od letargije i nemara, pa sve do nerada i saučesništva sa vlastima u RS. Mnogi kažu da, u slučaju da zaista postoji prava opozicija, Milorad Dodik nikada ne bi dočekao (nakon kriminalne kupovine poslanika) treći, a kamoli četvrti mandat. Sve više ljudi se distancira i od jednih i od drugih, ali zašto je to tako? Šta se može drugačije uraditi? Da li u našem regionu ima drugačijih iskustava? 

Odgovor na ova pitanja je jednostavan: potrebno je samo pogledati u najbliži komšiluk - Srbiju. Ne ulazeći u to da li je opozicija u Srbiji bolja ili gora od vlasti, više ili manje kadrovski ili politički kvalitetna, postoje neke stvari koje naša opozicija (ako još uvijek uopšte postoji), može naučiti od njih i njihove borbe.

Naime, u Srbiji su još 8. decembra prošle godine otpočeli protesti (prvo pod nazivom "Stop krvavim košuljama", a zatim "Jedan od pet miliona") koji se svake subote održavaju do dana današnjeg. I nastaviće se. Protestni zahtjevi su svedeni na nekoliko konkretnih stvari, a odnose se na smjenu kadrova REM-a (ekvivalent u BiH - RAK), smjenu rukovodstva RTS-a i Pink televizije, sređivanje biračkih spiskova itd. Ukratko - uspostavljanje mehanizama za fer i poštene izbore. Niko, pa čak ni vlast, ne može reći da se ne zalaže za uspostavljanje fer i poštenih izbora, stoga su ovi zahtjevi bilo pun pogodak sa opozicione tačke gledišta. Nerijetko se u Beogradu skupljalo i preko 50 000 ljudi, a prilikom najvećeg skupa, po relevantnim procjenama, između 70 i 90 hiljada. To naravno nije bilo dovoljno da se obori vlast, ali predstavljalo je snažnu poruku vlastima da nešto moraju preduzeti.

Kako su vlasti Srbije pametnije i sposobnije od vlasti u Republici Srpskoj, oni su popustili pod pritiskom, ali prethodno je opozicija morala da uradi još dvije izuzetno bitne stvari. Prvo, izašli su iz svih skupština i državnih i lokalnih vlasti, pa već dugo vremena, prvenstveno predstavnici Saveza za Srbiju, ne učestvuje u parlamentarnom radu ni u jednoj skupštini. Druga stvar je prijetnja bojkotom narednih parlamentarnih izbora u Srbiji koji bi trebalo da se održe na proljeće. Ova druga stvar je posebno bitna jer se na proljeće očekuje da Vučić konačno prezentuje, a možda i "završi posao" oko Kosova i Metohije, a to će biti veoma teško za uraditi bez legitimiteta u Skupštini Srbije. Prijetnja bojkotom izbora je došla kao posljednje sredstvo borbe za fer i poštene izbore, ali bojkot često ne podrazumijeva dizanje ruku u zrak, nego mnogo težu i naporniju kampanju od proste izborne kampanje.

Kada je vlast popustila, počeli su sa održavanjem okruglih stolova sa opozicijom kojima je (makar deklarativno) cilj uspostavljanje mehanizama za poštene izbore. Nakon tri okrugla stola, Savez za Srbiju odbio je dalji dijalog pod izgovorom da ne daje nikakve rezultate, te da će svoj konačni stav o bojkotu predstojećih izbora donijeti u mjesecu septembru. 

Sve u svemu, mnogo truda, muke i žrtve, ali za razliku od opozicije u Srpskoj i konkretnih rezultata. Uistinu, jedini pokret koji je realno zaprijetio SNSD-u bio je Pravda za Davida, koji uopšte nije bio politički, tačnije nije učestvovao na izborima. Ipak, vanparlamentarna borba zahtjeva mnogo posla i puno hrabrosti, ali nerijetko daje više rezultata. Naša opozicija niti je hrabra, niti je radna. Međutim, rado prima platu koju joj obezbjeđuju svi građani Srpske.

Stefan Blagić 

 

Facebook Comments

Close