Da nam prođu akcize, studenti su nebitni

Da nam prođu akcize, studenti su nebitni

Da nam prođu akcize, studenti su nebitni

Usvajanje seta zakona o akcizama glavna je tema u medijima poslednjih nekoliko dana. I zaista, ono što su zajedničkom odlukom učinili poslanici SNSD-a iz Republike Srpske, te SDA, HDZ-a i SBB-a iz FBiH, prevazilazi granice zdravog razuma. Izglasavanjem novih nameta građanima, cijene goriva će se povećati za 18 feninga po litru, a odatle će uslijediti i poskupljenja svih ostalih proizvoda. Da li je to realno u situaciji kada je privreda Republike Srpske, izraženo medicinskom terminologijom, klinički mrtva, kada je najniža prosječna plata svega 405 KM, a potrošačka korpa na mjesečnom nivou oko 2000 KM i kada studentski domovi više liče na izbjegličke kampove nego na ono što bi trebalo da budu - prosudite sami.

Međutim, ono što je još nevjerovatnije jeste činjenica da se o katastrofalnoj situaciji u kojoj se nalaze studenti, koji su u snažnom vjetru koji je pogodio Banja Luku izgubili krov nad glavom, o čemu je ReStart pisao i objavljivao fotografije ranije, ili ne govori, ili se mogu naći samo cenzurisane i šture informacije bez prikazanog stvarnog stanja stvari na terenu uz izjave studentskih ''predstavnika'' i uprave doma.

Direktor SC ''Nikola Tesla'', Zoran Babić, rješenje novonastalog problema vidi u smiještanju 1000 studenata u treći i četvrti paviljon te pronalaženju alternativnih lokacija u gradu, gdje se u prvi plan stavljaju hotel Krajina u Aleji Svetog Save, i vojna kasarna ''Kozara'' u banjalučkom naselju Budžak. Na koji način i kako Babić planira smjestiti 1000 studenata u treći i četvrti paviljon nije poznato, ali vjerovatno računa na to da se u sobe ubace dodatni kreveti tako da bi u njima živjelo po minimalno četiri studenta. Sa druge strane, ako bi kao alternativa poslužila druga lokacija to bi značilo da bi studenti morali plaćati autobusku kartu, što bi bio još jedan dodatni udar na njihove džepove, a da ne pominjemo jutarnje gužve u autobusima na relaciji Budžak – Centar. Autoprevoznici bi tu, naravno, zadovoljno trljali ruke jer bi mušterija za mjesečne karte bilo mnogo.

I dok nadležni sjede skrštenih ruku i vjerovatno nazdravljaju zbog izglasavanja novog nameta, te odahnuća što će  institucinalnim putem otetim novcem građana kupiti socijalni mir u izbornoj godini i nastaviti da hrane budžetske pijavice, studenti su se prihvatili posla. Da, isti oni koje je Rajko Vasić, tada generalni sekretar, a danas član glavnog odbora SNSD-a, nazvao kopiladima. Naši studenti su još jednom osvjetlali obraz i pokazali da jedino mogu računati sami na sebe i na svoje kolege. Naravno, treba napraviti razliku i među njima. I dok jedan dio vrijedno radi i pokušava sanirati štetu nastalu uslijed nepogode, neki student, prema izjavama njihovih kolega, nisu radili ništa osim što su davali izjave za medije, pri čemu posebno stavljaju akcenat na Ratka Savića, predsjednika Unije studenata RS koji će, kako kažu, kasnije kada se sve dovede u red vjerovatno prigrabiti sve zasluge, iako ''ni luk jeo ni luk mirisao''.

Koliko je rad na krovu opasan posao govori i činjenica da je juče jedan od pripadnika Vatrogasne brigade Banja Luka propao kroz krovnu konstrukciju prvog paviljona na peti sprat studentskog doma, te srećom prošao nepovrijeđen. ReStart postavlja pitanje zbog čega nadležne institucije nisu preventivno reagovale ili, kada se već sve to izdešavalo, angažovale sve moguće kapacitete – tehniku i ljudstvo koje je osposobljeno da odgovori nastaloj situaciji, već se u radnu akciju moraju uključivati studenti? Nije sporno da se u vanrednim situacijama kada je u pitanju sam nacionalni interes, kao što je to bio slučaj 2014. sa velikim poplavama koje su nas zadesile, angažuju ne samo studenti već svi ostali koji nisu pretrpjeli štetu. Međutim, pitanje studentskog doma nije vanredna situacija te država studente ne bi smjela/trebala izlagati opasnosti. Uostalom, zamislite situaciju u kojoj austrijski ili, na primjer, britanski studenti popravljaju krovove. Smiješno!

Iz svega nije teško zaključiti da je naša studentska omladina, ili barem onaj njen vrijedni i neiskvareni dio, suvo zlato, šta god stariji mislili i govorili. Kada bi se naši političari barem malo ugledali na nju, živjeli bismo vjerovatno u nekoj zdravijoj zemlji.

Na kraju, da su studenti na marginama društva odavno je poznato. Katastrofalan obrazovni sistem, loši uslovi studiranja, nemogućnost zapošljavanja, odlazak mladih i visokokvalitetnih kadrova ''preko grane'' samo su neki od pokazatelja. Međutim, trenutna situacija sa studentskim domovima cjelokupnoj slici našeg društva dala je jednu potpuno novu dimenziju. Ona je pokazala koliko smo zaista nisko pali, ali i koliko smo vješti u postavljanju novih standarda očaja i beznađa.

Zato, dragi naši studenti, probudite se. Jer, ako se vi ne probudite, i ako se svi mi mladi ne probudimo, ova zemlja će zaspati. Zajedno sa svima nama. Zauvijek!

Darko Kuzmanović

Facebook Comments

Related Articles

Close